Prijavi se na newsletter listu

Prijavljivanje na našu listu vam omogućava da primate redovna obaveštenja o našim aktivnostima, kao i drugim relevantnim LuL informacijama.

    Milutin Savić: Crtam za sebe i druge

    Sve je počelo 2016. godine, kada je Milutin Savić, po svom običaju, nekoliko sati poranio na jedan od Liceulice događaja, koji je te godine organizovan u Kvaki 22 u Beogradu. Dok je čekao da proslava počne, društvo mu je pravio slikar Nikola Kosić, koji je u Kvaki u tom periodu imao atelje. Milutin i Nikola su se sprijateljili i nastavili da se povremeno viđaju, a ima već pet godina kako Milutin redovno dolazi na besplatne časove slikanja kod Nikole. „Kosi atelje“ u ulici Stevana Sremca, u kom se danas susreću, za Milutina nije samo prostor za umetničko izražavanje, već i mesto susreta sa drugim ljudima koji ovde dolaze na slikanje i crtanje.

     

    Desetak minuta pre dogovorenog vremena stižem ispred ateljea. Milutin je već tu. U crnoj The Clash majici, koju mu je poklonio Nikola, čeka naslonjen na fasadu zgrade. Uvek voli da porani, dolazi i po sat vremena ranije. Kaže, bolje tako nego da kasni, a može i da zapali cigaru dok čeka. Paklicu cigara inače drži u čarapi. Svaki put kad hoće jednu da uzme izvodi mini performans podizanjem nogavice. Nikola misli da ih tu drži isključivo jer deluje kul, a ne zato što „ih tako nikad ne zaboravlja“ kako tvrdi Milutin.

    Po ulasku u atelje odmah se pušta muzika

    Milutin obožava rokenrol. Ne postoji pesma, od šezdesetih do danas, kojoj neće pogoditi naziv u prvih par sekundi. Dok govori, recituje stihove omiljenih numera, a kad je posebno dobro raspoložen i zapeva. Nikola kaže da je sigurno bio muzičar u prošlom životu.

    Dok The Smiths sviraju u pozadini, Milutin rasprema svoje radno mesto u ateljeu i oblači kecelju u kojoj slika. Uvek sedi za istim stolom u ćošku, blizu ulaza u prostoriju. Sto je veliki, a na njemu Milutinove stvari uredno složene, četkice oprane. Vrlo je pedantan i precizan. Ne voli da mu se boje na paleti dotiču i mešaju. 

    Danas pije kafu dok crta, a često to bude samo mleko. Dođe u atelje sa litrom mleka u tetrapaku i tako ga pije dok radi. Kada sebi to kupi, obavezno donese nešto slatko za grickanje ostalima koji crtaju tog dana. Upoznao je puno ljudi u ateljeu, deo je zajednice ovde.

    milutin savić

    Najdragocenije mu je prijateljstvo sa Nikolom

    Upoznali su se 2016. godine i odmah počeli da pričaju. „Tog dana smo poklonili jedan drugom slike. Crtež, koji mi je tad dao, još uvek mi stoji okačen kod kuće“, priča Nikola. Od tad se viđaju svake nedelje u ateljeu (nekad i po više puta nedeljno). Tokom godina postali su pravi prijatelji – dele i dobre i loše dane, uče jedan od drugog, brinu jedan o drugom i veruju jedan u drugog. „Radim sa Nikolom, ali i za Nikolu – to je moja misija“, kaže Milutin.

    Gotovo svaki čas počinje Nikolinim pitanjem: „Šta ćemo crtati danas?“. Milutin uvek dolazi sa idejom. Nekad o njoj razmišlja danima, nekad mu samo „sine“, a nekad je to stih pesme koju je slušao ili sećanje iz detinjstva. Nikola mu retko sugeriše šta da radi.

    „Nisam čovek koji puno priča, ali se trudim da nešto kažem. Crtam za sebe i za druge“, objašnjava Milutin.

    Njegovih radova ima svuda po ateljeu. Nikola ih izvlači iz nekoliko fioka i kredenaca, te ih stavlja na gomilu na sto. Kaže da je nekoliko puta pokušao da ih razvrsta, ali da ih toliko ima da nikada nije uspeo da završi. Njih dvojica zajedno pregledaju radove  i prisećaju se kad je koji nacrtan. Motivi na njima su različiti, ali svi savršeno hvataju suštinu i prikazuju Milutinovo raspoloženje dana kada ih je naslikao. Milutin je radio i kad se osećao dobro, ali i kad „ga obuzmu crne misli“ u borbi sa shizofrenijom. Crtanje mu je bilo i terapija i način da podeli „dobre vibracije“ sa ljudima oko sebe. Ima dosta autoportreta, po pravilu crta sebe sa cigarom. Ulica je takođe česta na njegovim crtežima.

    Sledeći Milutinov cilj je izložba radova

    Kao prodavac Liceulice, to je glavno mesto na kome komunicira sa mušterijama. Godinama prodaje magazin na Karaburmi. „Znači mi što prodajem Liceulice. Najviše volim da upoznam ljude sa časopisom, one koji još uvek ne znaju šta je i šta želi Liceulice“, kaže Milutin.

    budi sigurica

    Sledeći Milutinov cilj je izložba radova. Nikola ga, naravno, podržava. Pokrenuo je stranicu na instagramu „Od Milutina za vas“, preko koje ljudi mogu i da kupe slike i tako dodatno podrže Milutina. „Ljudi jako lepo reaguju na sadržaj na instagramu. Puno njih se javilo da želi da pomogne u organizaciji. Verujem da će svega toga biti.“ 

    tekst i fotografije: Anja Mihić

    Podeli ovaj članak: